Iako izgleda posve prirodno, gotova narezana salata se satima drži u ledenoj vodi s klorom kako bi se spriječio razvoj bakterija. A nerijetko je prskana limunskom i tartarnom kiselinom kako listovi ne bi oksidirali i izgledali staro, započinje svoje izlaganje Joanna Blythman, britanska novinarka koja proteklih 25 godina istražuje prehrambenu industriju i otkriva njene tajne. No kada je su u pitanju gotovi obroci, stvar je još puno gora.
Hrana proputovala cijeli svijet
Cilj uspjeha gotove hrane je u tome da uvijek izgleda isto i da uvijek ima isti okus. A to je moguće samo ako se kemijski obradi do neprepoznatljivosti. Proizvođači hrane zato ne pripremaju sirove namirnice "iz vrta" nego kupuju već gotove, smrznute ili sušene namirnice. Osim toga, tako izbjegavaju obvezu da sve one kemikalije koje su tom procesu korištene navedu na deklaraciji svoje pizze, špageta bolonjez ili drugog pripremljenog obroka. Također, te namirnice često putuju mjesecima s drugih kontinenata, ističe Blythman. Dok kupujete češnjak još imate izbor hoćete li kupiti kineski ili nešto skuplji domaći, kad kupujete gotovi obrok, ne.
Kao i kod svake industrije, proizvodnja gotove hrane razbija se u etape, a kooperanti su u pravilu najjeftiniji ponuđači.
- Tradicionalni britanski složenac tako se sastoji od novozelandske teletine, izraelske mrkve, argentinskih goveđih kostiju i krompira s Mallorce u Balearskom otočju – navodi Blythman. Kada je istraživala pizzu, na kojoj je kao zemlja podrijetla bila navedena Irska, trag ju je odveo u više od 60 zemalja u kojima su namirnice uzgajane ili pripremane.
Ne bismo ni prepoznali namirnice
Jaja se proizvođačima dostavljaju u raznim oblicima, osim u onom u kojem ga mi poznajemo. Dolaze u prahu, s dodanim šećerom, kao proizvodi od albumena ( bjelančevina iz bjelanjka), smrznuta, u tekućem obliku, kristalizirana... No uvijek postoji i jeftinija varijanta supstituta koji su napravljeni od proteina, a mogu stajati i do 18 mjeseci. U najboljem slučaju, proizvođači kupuju cilindre tvrdo kuhanog središnjeg dijela jaja kako bi svaka kriška bila jednaka. To je idealno za sendviče ili gotove rolade.
- Slično je i s maslacem. Za jela se koristi znatno jeftiniji blijedo žuti prah koji nastaje prskanjem i sušenjem mješavine maslaca, mliječnih proteina i škroba – objašnjava Blythman.
Anonimnost kao štit
Čak i ako se tvrtke koje prodaju gotova jela oglašavaju, kooperanti se u pravilu skrivaju. To su nerijetko pogoni u kojima se radi bez prestanka, a ako nastane ikakav problem, na stotine tona obroka može biti pokvareno.
- Nakon što je Tesco upozoren kako je pošiljka riže pljesniva, morali su povući osam različitih jela – objašnjava Blythman i dodaje kako jedan pogon pripremljene hrane na dan može proizvesti i 250.000 porcija.
Nema deklaracije, nema pravila
Niti s pripremljenom hranom situacija nije ništa bolja. Dok prema EU propisima sve zapakirano mora imati listu sastojaka, aditiva i kemikalija, proizvodi koji su pripremljeni na licu mjesta ne moraju. No nigdje ne piše da se primjerice kroasan koji sedmicama stoji zamrznut i krcat je aditivima ne smije prodavati kao "svježe ispečen".
(Magazin.hr, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/dg)