Pojedini mediji koji su pod direktnim utjecajem vrhuške HDZ-a već su krenuli u antikampanju, odnosno tekstovima pokušavaju „oprati“ one koji su vršili politički pritisak na Čauševića da za njih završava višemilionske poslove.
Naravno, sve se okreće na priču kako je slučaj montiran. No, da li su zaista svi oni koje je bivši direktor UIO prozvao u svom prvom iskazu, a vjerovatno će tokom samog sudskog procesa na površinu isplivati i imena ostalih političkih moćnika koji su u ovom slučaju itekako složni i uvezani neovisno od toga kojoj partiji ili nacionalnom korpusu pripadaju zaista „čisti“ kako se to tvrdi u nekim medijima, pokazat će vrijeme.
Uprkos naručenim novinskim tekstovima kojima se pored izvrtanja činjenica nastoji izvršiti i pritisak na one koji objavljuju istinu, i nastojanju da se očiti kriminal u vrijednosti od 2 milijarde KM zataška, te svali na sitne igrače, a da krupne ribe izbjegnu krivičnu odgovornost, Patria nastavlja sa objavljivanjem imena onih koje je Čaušević prozvao u svom iskazu.
U jedinom iskazu datom do sada, i to odmah nakon hapšenja, Čaušević je otkrio tek djeliće sprege vlasti i kriminala.
Osim HDZ-ove vrhuške Dragana Čovića, kandidata za hrvatskog člana Predsjedništva BiH, Vjekoslava Bevande, kandidata za zastupnika u Parlamentu BiH, te bivšeg državnog ministra finansija Dragana Vrankića, Čaušević je kako saznaje Patria naveo i imena SNSD-ovih jastrebova - Milorad Dodik, Nikola Špirić i Aleksandar Džombić.
Tako je Špirić od Čauševića, navodno tražio da jednom preduzeću iz Tuzle omogući povrat PDV-a u iznosu od pola miliona KM. No, pokazalo se prema Čauševićevom iskazu nakon izvršenih provjera da tu nisu čista posla, jer ga je Špirić telefonski kontaktirao kazavši mu „kako takvo što nije očekivao od njega“.
Povrat novca tuzlanskom biznismenu izvršen je 2007. godine, odmah nakon što je Špirić zasjeo u fotelju predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH. Također, Špirić je od Čauševića tražio i da oslobodi carine na uvoz šećera dvije firme u vlasništvu Ilije Studena.
Dotični gospodin je navodno od Čauševića tražio da nerafinisani šećer bude tretiran kao sirovina za proizvodnju, i kao takav bude oslobođen plaćanja carine. Bivši direktor UIO ga je uputio na Vijeće ministara i UO, a nedugo poslije toga taj biznismen je oslobođen plaćanja carina, što je za šest godina proizvelo štetu od 60 miliona KM po budžet države BiH.
Biznismen Studen tako je dobio favoriziran položaj u odnosu na druge, uvozio je količine šećera koje su premašivale potrebe cijele BiH. Na taj način, nije oštećen budžet BiH samo već su varani i investitori i EU. Navodno se Studen Špiriću u Beču odužio stanom za ovu ogromnu uslugu.
Također, Špirić je prema navodima iz Čauševićevog iskaza, kako nezvanično saznaje Patria, imao ključnu ulogu pri nezakonitom zapošljavanju ljudi u UIO. Špirić je, treba napomenuti, kao ministar finansija BiH istovremeno i predsjednik Upravnog odbora UIO BIH.
Od Čauševića je tražio da zapošljava ljude iz Tuzle, i to uglavnom bliske rođake Špirićeve žene koja je porijeklom iz ovog grada, te desetak osoba iz Drvara.
Spisak sa imenima osoba koje je Čaušević morao zaposliti naći će se među dokaznim materijalima na Sudu BiH, jer se na njemu nalazi Špirićev potpis. Čaušević je navodno tek kasnije shvatio da niko od njih ne radi u UIO, već na čuvanju i održavanju Špirićeve kuće te im je prekinuo ugovore o radu.
Jedan od biznismena kojem Špirić stalno pomaže u povratu novca, a i na druge načine je i Goran Marinković. Iako je UIO podnijela izvještaj protiv njega, sva priča je zataškana jer je iza njega stajao upravo Špirić. Navodno je i sam Marinković priznao Čauševiću da plaća Špiriću za usluge.
No, nije samo Špirić umiješan u aferu stoljeća. I njegov stranački šef Milorad Dodik vršio je pritisak na Čauševića da na mjesto šefa carina postavi izvjesnog Cvjetinovića, a na mjesto šefa Odjela za kontrolu velikih poreskih obveznika Dubravka Prstojevića, bivšeg direktora Fabrike duhana Banja Luka.
Čaušević nije udovoljio tom zahtjevu, ali Dodikovu volju i želju ispunio je sadašnji direktor UIO Miro Džakula. Šta je još sve Dodik, inače kandidat za predsjednika RS tražio od Čauševića i kakvu je imovinsku korist ostvario saznat će se tokom suđenja.
Također, prema onome što je Čaušević kazao, kako nezvanično saznajemo i u procesu fiskalizacije učestvovao je Dodik indirektno, preko tadašnjeg entitetskog premijera Aleksandra Džombića koji je na toj poziciji bio tek ikebana u rukama lidera SNSD-a.
Tada je japanska firma nudila da donira BiH fiskalne kase, ali su Džombić i Vjekoslav Bevanda, u to vrijeme federalni premijer razvalili donošenje Zakona o fiskalizaciji, odbili japansku donaciju, te postigli dogovor da entiteti svaki za sebe nabavi fiskalne kase. Kupljene su po cijeni većoj od 300 miliona KM, i to, što je jako indikativno, oba entiteta od istog dobavljača iz inostranstva.
Sprega vrhuški SNSD-a, HDZ BiH i SDA i njihova uvezanost kada je riječ o korištenju političke moći i utjecaja, da za sebe ostvare ličnu imovinsku korist očita je u slučaju "Čaušević": Patria će sutra ekskluzivno objaviti imena utjecajnih SDA-ovaca, bivših i sadašnjih, te biznismena za koje je Čaušević po njihovom nalogu i pritiscima morao odrađivati "prljave poslove".
(Nap.ba, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/dg)