Predstavljamo vam šest najjezovitijih parazita koje definitivno ne želite u svojoj blizini, a kamoli u tijelu...
Giardia
Giardia duodenalis jedan je od najčešćih crijevnih parazita kod ljudi i životinja. Najčešće ćete se inficirati tako što ćete konzumirati parazita dok je u stanju ciste, i to putem vode ili hrane koja sadrži zaraženi izmet. Doduše, može doći i do prenošenja zaraze s čovjeka na čovjeka u nehigijenskim uvjetima.
Jednom kad je u tijelu, ove mikroskopske ciste se ubrzano hrane i multipliciraju, te zauzimaju tanko crijevo. Neki zaraženi ljudi tad razviju bolest giardijazu, probavnu bolest koju prate obilni proljev, grčevi u želucu, nadutost, slabost i gubitak kilograma.
Giardijoza je raširena po cijelom svijetu, a najčešće od nje obolijevaju putnici u područjima gdje se češće pojavljuje, djeca koja pohađaju vrtić ili ljudi koji piju onečišćenu vodu. Iako se bolest sama povlači kroz nekoliko sedmica bez liječenja, u nekim slučajevima može potrajati i uzrokovati pothranjenost.
Ljudska muha
Dermatobia hominis ili ljudska muha parazit je koji obitava u tropskim područjima Srednje i Južne Amerike i na Karibima, te je jedna od nekolicina muha koja može uzrokovati mijazu - infekciju tkiva velikim crvima.
Odrasle ljudske muhe love insekte koji se hrane krvlju (kao što su buhe i komarci) i na njihovim tijelima odlažu jajašca iz kojih se izliježu ličinke. Kad vas ugrize komarac, ličinke se izlegu i prodru u tkivo. Ličinke se zatim ispod kože hrane deset tjedana, s tim da zrak udišu kroz malenu rupicu koju naprave na domaćinovoj koži.
Ako nije uklonjena, ličinka sazrije i izlazi van gdje se učahuri na sljedećih mjesec dana. A simptomi uključuju otekline, dok se ličinke mogu kretati tako da čovjek osjeti njihove pokrete.
Liječenje uključuje kirurško uklanjanje crva pomoću vazelina, kako bi se blokirao dovod zraka, što uzrokuje njegovo iskakanje van.
Filarialni crvi
Ovi paraziti su maleni crvi koji žive u limfnom i potkožnom tkivu, tačno ispod kože. Nekoliko vrsta može uzrokovati limfnu filarijazu, od koje se oboljeli obično nalaze u Africi, Aziji, zapadnom Pacifiku, Južnoj Americi i dijelovima Kariba.
U slučaju navedene bolesti mikroskopske ličinke kolaju kroz krv, a nakon što ih proguta komarac mogu se prenijeti i na druge ugrižene osobe. Inače, s kože putuju do limfnog sustava u kojem sazrijevaju i mogu živjeti preko pet godina.
Limfni sistem pak održava tjelesne tekućine na potrebnoj razini i pomaže u borbi protiv infekcija, dok odrasli crvi mogu oštetiti žile i čvorove što dovodi do zadržavanja tekućine i oticanja.
Većina zaraženih ljudi ne pokazuje simptome, no mogu početi oticati, pogotovo u nogama, nakon ponavljanog izlaganja crvima, a česte su infekcije kože. Muškarci doduše mogu doživjeti i veliko oticanje mošnji, a pojačano oticanje donosi društvenu stigmu jer izgleda odbojno i zastrašujuće.
Gvinejski crv
Ovaj parazit najčešće se pojavljuje u siromašnim područjima u kojima nemaju pristup čistoj vodi ili odgovarajuću zdravstvenu skrb. Zaraziti se možete tako što ćete popiti zaraženu vodu koja sadrži vodene ličinke parazita koje zatim pridiru u želudac i crijeva, prije nego dozriju. Nakon parenja, muški crvi ugibaju, a ženke (koje mogu biti dugačke do jednog metra), probijaju se kroz tkivo do površine kože - najčešće na donjim ekstremitetima.
U početku zaraženi ljudi nemaju nikakvih simptoma, no nakon godinu dana na koži se pojavljuju bolni žuljevi koji pucaju (najčešće nakon dodira s hladnom vodom), te iz njih izlazi ženka crva istodobno ispuštajući milione ličinki.
Važno je napomenuti da ljudi mogu imati u tijelu više od jednog crva, a ne postoji nikakvo liječenje ili cjepivo koje bi nas zaštitilo od ove pošasti, nego se crv odstranjuje tako što se lagano omata oko malog štapa nakon izlaska, no to može trajati tjednima.
Iako gvinejski crv nije fatalan, žulj može biti izuzetno bolan i zbog bakterijskih infekcija može doći do trovanja krvi. Na sreću, crvi se iskorijenjuju, pa iako je prije 25 godina bilo prijavljeno više od 2.5 miliona slučajeva u Africi i Aziji, 2012. se broj smanjio na 600.
Vandellia Cirrhosa
Ova riba nametnik pripada rodu somova u Amazoni. Izuzetno je mala (do pet centimetara), te se spaja na veće ribe kako bi se hranila njihovom krvlju. Poznata je po tome što se uvlači u mokraćovod te bilo kakve druge nezatvorene ulaze, a premda se većina 'napada' dogodila u prošlosti, te nema službeno zabilježenih slučajeva, nedavno je jedan muškarac u Brazilu izjavio da je ribica iskočila iz vode, pratila mlaz urina i uskočila u njegov penis.
Napad ove ribe se danas smatra urbanom legendom, no svejedno bi bilo pametno na kupanje u navedenim područjima ponijeti kupaći kostim.
Tropska buha
Tropske ili pješčane buhe maleni su ektoparaziti koji žive na površini svojeg domaćina. Noseće ženke izbuše rupe na otvorenoj koži, najčešće na stopalima ili nogama, kako bi se hranili krvlju i tekućinama iz tkiva, te kako bi izlegli još jajašca.
Tropske buhe žive na toplom i suhom pijesku (plažama) i tlu (parkovima, puteljcima) u tropskim i suptropskim područjima obje Amerike, Afrike i Dalekog Istoka.
Jednom kad se ugnijezdi brzo buja (do veličine graška), a zaraženo područje djeluje kao žulj s crnom tačkom, što su ustvari nožice, dišni sistem i reproduktivni organi buhe. Nakon nekoliko sedmica jajašca (kojih može biti nekoliko stotina) se počinju polagati i padaju na pod, da bi se izlegli nakon tri dana, a odrasli u roku dvije do tri sedmice.
Bol i oticanje su uobičajena pojava, dok komplikacije uključuju sekundarne infekcije koje mogu uzrokovati tetanus i gangrenu, kao i gubitak noktiju na rukama i nogama.
(Magazin.hr, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/md)