PUSTI SNOVI POLITIČKIH VARALICA

Historijsko NE: Dodik je bio u pravu - poslije Škotske, na redu je Srpska!


19.09.14, 10:41h


Na historijskom referendum održanom jučer, građani Škotske odlučili su da i nakon nešto više od 300 godina i dalje žele ostati u političkoj zajednici sa Englezima, Velšanima i Sjevernim Ircima.


Prosječnom žitelju balkanskih zemalja koji je tokom svog životnog vijeka imao već ličnih iskustava sa referendumima i prekrajanjima granica, čitava priča oko škotskog referenduma morala je djelovati odveć patetično i zamorno. Ni na trenutak se nisu spominjali prolivena škotska krv i sveta engleska zemlja, Englezi nisu otkopavali kosti Henrika VIII i nosali ih diljem britanskog ostrva, ostali smo uskraćeni i za kičenje cvijećem tenkova koji su na putu da separatističke škotske falange spriječe od njihovog zločinačkog nauma, a Davidu Cameronu nije padalo na pamet poručiti Škotima nešto tipa: „Nemojte misliti da Škotsku nećete odvesti u pakao, a škotski narod možda i u nestanak...“.


Umjesto toga, dobili smo tek nekolicinu tolerantnih i argumentovanih debata ZA i PROTIV, pozive i vapaje premijera i unionistički opredijeljenih britanskih političara i javnih ličnosti Škotima da ne razaraju uspješnu porodicu, te s druge strane poruke sececionista da je konačno stiglo vrijeme da Škotlanđani prestanu zavisiti od Westminstera i počnu sami odlučivati o svojoj sudbini. Prije svega finansijskoj.


I to je sve. Kao da sve te britanske narode historija nije ničemu naučila. Kao da se tako krucijalna i sudbonosna pitanja poput stvaranja novih država i mijenjanja odnosa u Evropi mogu tek tako rješavati običnim glasanjem naroda ZA ili PROTIV, bez tenkova, haubica, masovnih grobnica i silovanja, bez masovnih skupova na kojima će nacionalisitčke vođe prijetećim i umilnim glasovima pozivati desetine hiljada tona deliričnog i zapjenjenog topovskog mesa u nove ratove.., bez čak i ozbiljnijih prijetnji suprotnom taboru o strašnim mukama koje će ih dočekati ako se odluče na put koji će se kositi s njihovimm interesom.

 

Davidu Cameronu nije padalo na pamet poručiti Škotima nešto tipa: „Nemojte misliti da Škotsku nećete odvesti u pakao, a škotski narod možda i u nestanak...“


I tako, u toj iritantno mirnoj, toleratnoj i dosadnoj atmosferi građani Škotske su jučer izašli na referendum i, na žalost mnogobrojnih sanjara novih granica u Evropi ili naprosto hejtera Engleske,  tijesnom većinom odlučili da i dalje žele ostati dio Ujedinjenog Kraljevstva. Odluka Škotlanđana posve je racionalna. Sa godišnjim GDP-om per capita od preko 37.000 dolara, grandioznom demokratskom tradicijom, visokim stepenom sloboda u svakom aspektu društva, od ekonomije preko medija do ulice, odličnim humorom, sjajnom muzikom, još boljim škotskim viskijem i nešto lošijim vremenom i hranom, Velika Britanija je sjajna zemlja u kojoj svaki pojedinac i grupa mogu u punoj mjeri ostvariti kako individualna tako i kolektivna prava, i iz takve, planetarno uspješne, bogate i slobodne zemlje očito nema razloga da se ide.


Od 1707. godine, kada je postignut sporazum o stvaranju unije između Engleske i Škotske, Škotlanđani su dali enorman doprinos kako britanskom carstvu, tako i čitavom svijetu – od Adama Smitha koji je prvi teoretski objasnio ekonomski sistem koji je Britaniji omogućio da sve do Drugog svjetskog rata bude najbogatije i najveće carstvo svijeta, u kome sunce nikad ne zalazi; Aleksandra Fleminga koji nam je podario pencilin; Grahama Bella kojem dugujemo telefon i desetina drugih naučnika, pronalazača, političara i pisaca pa do planetarno prepoznatljivih škotskih simbola poput gajdi, kilta ili pak njihovog nenadmašnog viskija.

 

Danas, godine 2014., iako ih na otoku ima oko osam puta manje od Engleza, većina Škota ne smatra da su ugjetavani i da bi u njihovoj obnovljenoj nezavisnoj državici živjeli sretnije i  bolje upravljali svojom sudbinom nego u što je to  sada slučaj u Velikoj Britaniji.


Škotska kao primjer za RS  


I tu dolazimo do pitanja Bosne i Hercegovine i njenog dijela čiji predsjednik već godinama najavljuje referendum o otcjepljenju...


Koristeći svaku priliku da nam, u potpunom nedostatku bilo kakvih konkretnih politika i ideja, već ko zna koju godinu zaredom, daje do znanja kako čim prije želi bježati iz BiH, Milorad Dodik se osvrnuo i na referendum u Škotskoj, najavljujući nam, uz konstaraciju da je ovo početak rekonstrukcije evropskih granica, da sljedeća na red dolazi Srpska. Na njegovu žalost, od rekonstrukcije granica, barem kada je u pitanju britanski otok, očigledno nema ništa.

 

Za razliku od Škotske  koja se kao država pojavljuje još u 9. stoljeću, Republika Srpska nastala je kao rezultat mirovnog sporazuma kojim je okončan krvavi rat, a u njene same temelje ugrađeno je stotine masovnih grobnica i džamijskih ruševina

 
No ne treba zatvarati oči na činjenicu da, kada bi se kojim slučajem sutra u Republici Srpskoj raspisao referendum o izdvajanju iz BiH, za razliku od Škotske, velika većina građana bi glasala ZA. Na njihovu (ne)sreću tu mogućnost još uvijek nemaju, a i RS teško da je i u kom pogledu usporediva sa Škotskom.


Za razliku od Škotske  koja se kao država pojavljuje još u 9. stoljeću, Republika Srpska nastala je kao rezultat mirovnog sporazuma kojim je okončan krvavi rat, a u njene same temelje ugrađeno je stotine masovnih grobnica i džamijskih ruševina.

 

Za razliku od Škotske, politički lideri, generali i intelektualci sa ostalih 51% teritorije BiH ostanak RS u državi sigurno ne bi nastojali ostvariti dobronamjernim uvjeravanjem i apelima, niti bi uopšte pomišljali na mogućnost priznavanja referenduma.

 

Za razliku od Škotske, u vascijelom svijetu, izuzev možda Rusije i eventualno nekih bantustana, RS niko živ ne bi priznao kao nezavisnu državu; i u konačnici, što je možda i najvažnije, za razliku od Škotske, u društvu permanentne spremnosti na dovršavanje nikad završenih ratova, pokušaj otcjepljenja Republike Srspke ne bi prošao bez spominjanja svete bosanske zemlje i srpske krvi, bez masovnih skupova na kojima će nacionalisitčke vođe prijetećim i umilnim glasovima pozivati desetine hiljada tona deliričnog i zapjenjenog topovskog mesa u nove ratove, bez tenkova koji će biti kićeni cvijećem, i bez krvavih i stravičnih prijetnji koje će najaviti nove masovne grobnice, silovanja, haubice i granate...


Stoga, mogućnost referenduma o otcjepljenju u Republici Srpskoj, jednako kao i njenog ukidanja, ostaje mokri san neodgovornih i nepromišljenih pojedinaca, te političkih i medijskih nitkova koji će na širenju strahova i rasplamsavanju najosjetljivih emocija kod ljudi, graditi svoja politička i materijalna carstva.

 

Škotski primjer u konačnici ipak ostaje svjetionik za sve nas pojedince koji vjerujemo u ideju cjelovite, slobodne i uspješne BiH u kojoj će svaki pojedinac i grupa osjećati da na najbolji način mogu upravljati svojom sudbinom


No škotski primjer u konačnici ipak ostaje svjetionik za sve nas pojedince koji vjerujemo u ideju cjelovite, slobodne i uspješne BiH u kojoj će svaki pojedinac i grupa osjećati da na najbolji način mogu upravljati svojom sudbinom.


San ostaje da se jednog dana probudimo u zemlji u kojoj će, čak i ako se raspiše referendum o izdvajanju Republike Srpske iz Bosne i Hercegovine, u demokratskoj i tolerantnoj atmosferi, većina njenih građana, pa makar ona bila i tijesna, zaokružiti protiv.

 
Za sada ovo djeluje kao pusta utopija, no dug je put pretvaranja Bosne i Hercegovine u Veliku Britaniju, odnosno uspješnu državu u kojoj će Republika Srpska i sve njene sastavne jedinice biti  integralni dijelovi koji će doprinositi napretku i uspješnosti zemlje, a velika većna građana u BiH vidjeti najbolji okvir za ostvarivanje svojih interesa.

 

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/aa)


BLIN
KOMENTARI