PRVI OTVORENI I ISKRENI INTERVJU BAKIRA HADŽIOMEROVIĆA

Vjerujem da Srbi, Bošnjaci i Hrvati mogu ujediniti Bosnu i Hercegovinu!

Front 23.07.14, 11:02h

Vjerujem da Srbi, Bošnjaci i Hrvati mogu ujediniti Bosnu i Hercegovinu!
U otvorenom i iscrpnom intervjuu koji je dao za DEPO Portal, Bakir Hadžiomerović govori o razlozima koji su ga naveli da prihvati kadidaturu za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH, ali i prvi put progovara o svom odnosu sa Zlatkom Lagumdžijom, te otkriva detalje iz privatnog i profesionalnog života, o kojima ovdašnja čaršija često i nemilosrdno špekulira

 

Razgovarala: Angelina ALBIJANIĆ-DURAKOVIĆ

 

Gospodine Hadžiomeroviću, ovih dana ste se našli na životnoj prekretnici... Između mogućnosti da budete novinar ili muzičar, vi ste izabrali da budete političar? Šta su vaši motivi za ovu odluku?


Većina ljudi me poznaje kao novinara, a jedan uži krug ljudi me zna i kao muzičara. Međutim, šta god da radim trudim se da budem svoj, sa svim manama i vrlinama. Mislim da sam u novinarstvu postigao sve što se može u zemlji kakva je Bosna i Herecegovina. U proteklih osamnaest godina aktivnog bavljenja novinarstvom uredio sam oko sedamsto autorskih emisija, što je oko 42.000 minuta tv programa... To praktično znači da bi ljudi moje emisije mogli bez prestanka gledati punih mjesec dana. E sad, da li postoji televizor koji ne bi pregorio za to vrijeme, tehničko je pitanje, ali to su činjenice. Osim na TV-u radio sam i u novinama, na radiju, portalima... Uglavnom, u novinarstvu sam radio sve, od pijačnog barometra do svjetskih manifestacija kao što je, recimo, bilo otvaranje Starog mosta u Mostaru. I za sve to vrijeme moj profesionalni angažman je bio direktno vezan uz politiku. Jednostavno se tako poklopilo, politika mi je i bez aktivnog sudjelovanja ispunjavala svakodnevnicu. Nažalost, živimo u takvoj zemlji gdje su novinari istraživači popularniji od voditelja show programa. U politiku ulazim sa puno strasti jer ponudu SDP-a nisam smio odbiti iz više razloga. Međutim,najvažnije za pristanak na kandidaturu za člana Predsjedništva BiH bio je moj lični i konkretan doprinos za promjenu stanja u ovoj zemlji. Nisam smio dopustiti da to odbijem i da se vjerovatno zbog toga pokajem.


Zašto baš ponudu SDP-a?


SDP je jedina politička stranka u BiH pod čijim krovom vidim sebe. Ovim putem im se još jednom zahvaljujem na podršci i čvrsto vjerujem da ćemo ujedinjeni u ovoj trci pobijediti.


U BiH su danas političari vrlo neomiljeni, zvižde im gdje god se pojave, nazivaju ih (uglavnom) najpogrdnijim imenima, pale im zgrade... Svojim djelovanjemu u posljednjih 20 godina oni su ogadili narodu i taj posao i sebe same. Zašto bi sutra, ako pobjedi na izborima, Bakir Hadžiomerović bio izuzetak?


Svjestan sam da je većina političara u ovoj zemlji nepopularna u narodu. Mnogi od njih su to zaslužili. S druge strane, ljudima je preko glave i politike i generiranja mržnje i proizvođenja sukoba. Našem čovjeku se mora vratiti dostojanstvo. Naš čovjek samo želi više posla, više pravde, više države u kojoj živi. Novinarskim angažmanom upravo sam se borio za te principe i nerijetko sam plaćao previsoku cijenu tog posla. Siguran sam da ljudima ne moram posebno dokazivati šta mislim o korupciji koja razara ovo društvo. Ne moram im isticati svoj stav o zločincima, pljačkašima, tajkunima, političkim mešetarima što svojim djelovanjem razaraju ovu državu.

 

Siguran sam da ljudima ne moram posebno dokazivati šta mislim o korupciji koja razara ovo društvo. Ne moram im isticati svoj stav o zločincima, pljačkašima, tajkunima, političkim mešetarima što svojim djelovanjem razaraju ovu državu.


Da, ali ko još vjeruje u riječi bh. političara...


Ljudima nikad neću lagati jer to nisam radio ni kao novinar. Iskreno vjerujem da to građani Bosne i Hercegovine znaju pa će ovoga puta zaista birati po savjesti. Ne dolazim iz svijeta politike i nikad nisam bio politički angažovan u bilo kojoj stranci ili partiji. Ali isto tako nisam neko ko je nepoznat u ovdašnjoj javnosti. Računam da su sve to moje prednosti u odnosu na druge kandidate i zato smatram da samo ujedinjeni s građanima našu domovinu možemo izvesti na pravi put. Ovo je očigledno vrijeme velikih odluka. Moja kandidatura je jedna od takvih odluka.

 

Zašto baš kandidat za člana Predsjedništva BiH?


Kandidatura je,kao što sam već rekao, stigla od SDP-a. Ljudi su procijenili da na toj poziciji mogu dati veliki doprinos - i državi Bosni i Hercegovini i SDP-u. Istina je da su nadležnosti Predsjedništva BiH ograničene, ali to ne znači da se sa te pozicije ne može mnogo više učiniti za ovu zemlju nego što je to bilo do sada.


Pa, evo, ako budete izabrani na ovu funkciju, šta Vi tu možete učiniti da život ljudima u BiH bude bolji?


U Predsjedništvu smo u proteklim godinama imali osobe koje su radile tako kako su radile, pa je posljedica toga činjenica da nas svi veliki i važni državnici zaobilaze u širokom luku. Možete li se sjetiti kad je neko svjetski važan stigao u Sarajevo? Ili kad su naši „predsjednici“ otputovali u neku važniju službenu posjetu? Pa, evo, vidite šta se događa u Gazi, a Predsjedništvo BiH se u trenutku dok razgovaramo još uvijek nije oglasilo povodom stravičnih zločina nad palestinskom djecom i civilima. Sve su to stvari koje se mogu i trebaju mijenjati. Koliko ja razumijem, članovi aktuelnog Predsjedništva konkretno se bave isključivo podjelom plijena za ambasadorske funkcije i previranjima u vlastitim strankama. Tamo je potrebna radikalna promjena stanja koja će Predsjedništvo BiH pretvoriti u instituciju integracije, u simbol države, a ne kao što je to bio slučaj do sada, simbol dezintegracije ove zemlje.

 

Kada neki novinar popije kafu sa drugom Zlatkom, to se tretira kao poslovni sastanak, a kada to  uradim ja, onda se to predstavi kao prijateljsko ćaskanje i smišljanje nekakve političke strategije. Nikad nisam krio svoje poznanstvo sa predsjednikom SDP-a, kao uostalom ni sa nekim drugim ljudima koji se bave politikom.


Sada ste i zvanično član SDP-a i njihov ste kandidat na izborima. I ranije su vas dovodili u vezu sa ovom političkom partijom i njenim predsjednikom. Pa, evo, otvorimo karte i otkrijmo do kraja kakvi su bili vaši dosadašnji odnosi sa SDP-om i predsjednikom Lagumdžijom?


Gospodina Lagumdžiju poznajem dugo. Isto tako, poznajem novinare koji su bili i u prisnijim odnosima sa predsjednikom SDP-a i njima se nikad ta etiketa bliskosti nije lijepila. Nemam ništa protiv, ali navikao sam da za mene važe jedna, a za sve ostale novinare druga pravila. Kada neki novinar popije kafu sa drugom Zlatkom, to se tretira kao poslovni sastanak, a kada to  uradim ja, onda se to predstavi kao prijateljsko ćaskanje i smišljanje nekakve političke strategije. Nikad nisam krio svoje poznanstvo sa predsjednikom SDP-a, kao uostalom ni sa nekim drugim ljudima koji se bave politikom. Možda su neki očekivali da se Zlatko i ja sastajemo na tajnim mjestima i zabitima gdje nas niko neće primjetiti. Da li bih onda bio veći profesionalac? Možda su neki i to očekivali, ali mi ne pada na pamet da se krijem od ljudi.  


Ipak, mnogi i danas tvrde da su ta vaša 'prijateljska ćaskanja' direktno uticala na turbulentne priloge koje smo kasnije gledali u magazinu "60 minuta"...  Pa, jesu li?!


Iako smo se viđali, što se kaže, transparentno i javno, naši razgovori nikada nisu uticali na sadržaje u „60 minuta“, bez obzira na to što se vještim spinovanjem stalno potencirala ta teza. Danas su naši odnosi isti kao i ranije, i dalje imamo mnogo zajedničkih interesovanja samo što ovoga puta imamo novu zajedničku temu i ujedinjeni cilj, a to je pobjeda na predstojećim izborima.
 

Prilikom Vašeg prvog obraćanja medijima, naglasili ste da želite da bude predstavnik čitave ljevice. Kako ćete ih ubijediti da ćete predstavljati interese čitavog 'lijevog bloka', a ne samo SDP-a? I kako uopće ujedniti bh. ljevicu kada znamo da je potpuno razjedinjena?


Ljevica je ovdje razjedinjena i zbog toga što su stranke desnice vješto proizvodile sukobe među liderima političkih stranaka pozicioniranim lijevo od centra. Siguran sam da su u generiranje tih sukoba uloženi ogromna energija i ozbiljan novac. Kroz historiju desnica dijeli a ljevica spaja. Jasno je da ako pročitate Ustav BiH, SDP kao multietnička politička partija predstavlja konstrukcionu grešku. U Dejtonu nije zamišljeno da Hrvati, Srbi i Bošnjaci žive zajedno, već jedni pored drugih. SDP u tom smislu predstavlja ugaoni kamen opstanka zavnobihske Bosne i Hercegovine. Bez tog kamena ovaj most od naše domovine će se srušiti. Mojom kandidaturom SDP je poslao nedvosmislenu poruku da kod nas ima mjesta za svakog dobronamjernog i poštenog čovjeka. Vjerujem da će to ljudi u ovoj zemlji prepoznati i vjerujem da će Hrvati, Srbi, Bošnjaci i svi Ostali svojim glasom ujediniti ovu zemlju. Vrijeme je odluke i siguran sam da će svako pošten u BiH podržati ujedinjenje a ne razjedinjenje.

 

U Dejtonu nije zamišljeno da Hrvati, Srbi i Bošnjaci žive zajedno, već jedni pored drugih. SDP u tom smislu predstavlja ugaoni kamen opstanka zavnobihske Bosne i Hercegovine. Bez tog kamena ovaj most od naše domovine će se srušiti.


Vlast je ovih dvadeset godina potpuno uništila ekonomiju ove države, državna preduzeća su opustošena, i sam državni aparat je tako napravljen da uništava privatno poduzetništvo. Zašto bi neko vjerovao da i Vi nećete biti političar opće prakse koji svoje vrijeme troši u demagogiji, tj. da ćete biti drugačiji?  


Pa o tim kriminalnim privatizacijama, uništavanju fabrika u banditskoj privatizaciji i pljački državnih resursa uporno sam govorio deset godina svakog ponedjeljka u 20.00 sati. Raduje me kad vidim da se neke stvari koje smo objavljivali 2003. ili 2004. danas sudski procesuiraju. Je li moglo ranije? Naravno da jeste, ali nikad nije kasno. Nisam osoba koja se bavi demagogijom, to prepuštam političarima. Imam svoj cilj a to je moderna Bosna i Hercegovina, zemlja nasmijanih ljudi,ljudi koji rade i žive od svog rada. Sanjam Bosnu i Hercegovinu, članicu NATO pakta i EU, zemlju u kojoj neće biti obespravljenih zbog imena, nacije, boje kože... Na tom putu očekujem podršku bh.građana, podršku koja neće biti deklarativna već suštinska. Podršku u idejama i prijedlozima. Da bi svi zajedno stigli do tog cilja u narednih osamdesetak dana moramo biti budni i aktivni.


Sve to lijepo zvuči, no zašto bi privrednici, poduzetnici i svi oni koji hoće da rade u ovoj državi podržali baš Vas? Danas niko od bh. političara suštinski nema njihovu podršku jer je političari, budimo iskreni, nisu ni zaslužili. Slažete li se sa ovom tvrdnjom?


Slažem se da ozbiljni privrednici imaju jako slabu podršku državnog aparata. Nisam ekonomski ekspert i ne želim da se upuštam u analizu stanja koje dovoljno ne poznajem. Međutim, uvjeravam vam vas da će moje namjere prema privrednicima i općenito ekonomiji biti iskrene i bazirane na procjenama stručnih ljudi koje sam već pomalo počeo okupljati u tim. Iznenadit ćete se kada vidite imena ekonomskih eksperata koji su pristali biti dio tog tima.


Često za Vas kažu, a sigurno će i dalje govoriti, kako ste "slab" Bošnjak. I zaista, osim što imate ovo „hadži“ u prezimenu, kakav je vaš porodični background?


Ne znam na kojem se tačno mjestu, u kojoj ovozemaaljskoj instuciji, dobiva certifikat o slabim i jakim Bošnjacima. Ako bi se to primjenilo na slabe i jake u fizičkom smislu, onda mislim da sa svojih 194 centimetra visine baš i nisam toliko slab kao što govore. No, šalu na stranu. Nemam toliko godina da bih pamtio i znao kako je u onom sistemu bilo biti vjernik musliman i ne želim da iznosim zaključke na osnovu onog što sam čuo ili negdje pročitao. Međutim, dobro pamtim da sam kao dječak u danima ramazana, pred Jerlagića pekarom na Mejtašu, čekao somune po koje bi me pred iftar poslali moji rahmetli nana i dedo, Razija i Šefkija. Odrastao sam u porodici u kojoj se uvijek obilježavao Bajram, ali se slavio i 1. maj, Nova godina... Mislim da je pogrešno što neki ljudi od svojih vjerskih osjećanja prave javnu predstavu jer je to, po mom mišljenju, duboko intimna priča za svakog čovjeka, u kojoj nema mjesta za publiku.

 

Odrastao sam u porodici u kojoj se uvijek obilježavao Bajram, ali se slavio i 1. maj, Nova godina... Mislim da je pogrešno što neki ljudi od svojih vjerskih osjećanja prave javnu predstavu jer je to, po mom mišljenju, duboko intimna priča za svakog čovjeka, u kojoj nema mjesta za publiku.


Šta bi onda, po Vama, trebala biti politika Bošnjaka u 21. stoljeću?


Politika Bošnjaka se ne bi smjela razlikovati od politike bilo kojeg evropskog naroda. Svaki narod treba da poštuje vlastitu tradiciju i da je brani kada je ugrožena. Politika Bošnjaka, kao i politika srpskog, hrvatskog i ostalih naroda u Bosni i Hercegovin, mora da bude usklađena sa našim stvarnim potrebama te sa multietničkim karakterom naše domovine. Zbog toga Bosna i Hercegovina mora biti sekularna država.


U protivnom...?


Svaka promjena tog stanja mogla bi da bude izuzetno opasna. Istovremeno, taj sekularizam ni na koji način ne smije ugroziti poziciju vjerskih institucija naših naroda i to je potpuno razumljivo.


Kao dječak, tinejdžer, proveli ste rat u Sarajevu... Kakvo je bilo Vaše odrastanje u apokaliptičnom gradu?

 

Izuzimajući odlaske na teren na Treskavicu, Igman i Bjelašnicu kao pripadnik Armije BiH, cijeli rat sam proveo u Sarajevu. Što bi rekao Kemal Monteno u onoj pjesmi: Iz ovog grada nisam mak“o... Svako ko je proveo rat u opkoljenom Sarajevu, u gradu na  koji je tri i po godine, svakog dana, u prosjeku padalo 350 agresorskih granata, gdje se ginulo svakog dana, zna do kojih granica može dovesti jedna zločinačka politika. Bilo je užasnih trenutaka i iskustava. Bilo je traumatičnih situacija. Smrt je svakog trenutka bila oko nas. Ginuli su mi školski drugovi, prijatelji, rodbina, komšije, ubijani su moji sugrađani. Teško je i danas govoriti o svemu tome i to zna svako ko je rat proveo u Sarajevu. Ja sam praktično iz školske klupe ušao u rat. Nisam služio JNA, jer nisam imao godina. Pripadnik Armije BiH sam bio od 1992. do 30. novembra 1995. godine. Tako smo jednom na smjeni straže zatekli čovjeka koji je sebi pucao u glavu. Dalje nije mogao, predao se, odustao je od života. To je bilo užasno iskustvo.


Koliko je taj segment sazrijevanja u ratu odredio i vaš kasniji život?   

 

Sjećam se da sam u jednom momentu potpuno izgubio kontrolu, pa sam dobio i dvomjesečnu poštedu od obaveza u Armiji. Osjećao sam se očajno. Zahvaljujući savjetima rahmetli prof. dr. Senadina Ljubovića, našeg priznatog neuropsihijatra, usred rata sam se uspio izvući iz te duboke i ozbiljne krize. Bilo je to prije dvadeset godina. Nažalost, mnogi nisu imali tu sreću pa i danas čitamo tužne vijesti o samoubistvima boraca. U ratu sam zaradio i tešku povredu gornje i donje vilice. Završio sam na operacionom stolu, ali ostala je živa glava. Ipak, sve je to ništa u odnosu na patnje i bol koje su doživjeli naši ljudi. Kad danas vidim kroz kakva sve poniženja od vlasti i političara prolaze  ratni vojni i civilni invalidi te porodice šehida i poginulih boraca, kako se zaboravljaju oni koji su dali život za opstanak Bosne i Hercegovine, srce me zaboli. Strašno je da se sve tako brzo zaboravlja. Rat je, nažalost, svakako zauvijek obilježio naše živote i sretni su ljudi koji to iskustvo nikada ne dožive.

 

Što bi rekao Kemal Monteno u onoj pjesmi: Iz ovog grada nisam mak“o... Svako ko je proveo rat u opkoljenom Sarajevu, u gradu na  koji je tri i po godine, svakog dana, u prosjeku padalo 350 agresorskih granata, gdje se ginulo svakog dana, zna do kojih granica može dovesti jedna zločinačka politika.


Otkrijte nam i nekoliko detalja iz svog privatnog života... Da li Vas supruga podržava i u novoj političkoj borbi?   


Mislim da je skladan porodični život sidro svakog profesionalnog uspjeha. Samo osoba koja je okružena ljubavlju, u stanju je pozitivnu energiju širiti dalje. Presretan sam zbog svoje porodice, uživam u svakom zajedničkom trenutku i poželio bih svakom čovjeku da mu se stvari poklope kao meni. Moja supruga i ja ćemo naredne godine obilježiti 20 godina zajedničkog života. Zajedno smo od 1995. godine, a u braku od 2002. U cijeloj ovoj priči podrška porodice, ali i moje cijele familije bila je od presudnog značaja. Bez te podrške sigurno ne bih ulazio u ovu kandidaturu.

 

Čuli smo ovih dana i sljedeće komentare šaljivog karaktra - ako Bakir bude izabran, prvo će pohapsiti neke od onih kojima se bavio u magazinu „60 minuta“? Međutim, možda to i nije samo šaljiv komentar. Jer, ako čovjek hoće bude dosljedan u životu, trebao bi da ima kontinuitet u svome javno-političkom djelovanju. Dakle, da li ste spremni biti dosljedni u svom javno-političkom djelovanju ukoliko se sutra nađete na visokoj državnoj poziciji?  


Jedan od motiva za prihvatanje kandidature svakako je i činjenica da se pozicija i javni uticaj člana Predsjedništva BiH mogu iskoristiti u kreiranju boljeg okruženja. Važnu stavku u tom procesu ima i borba protiv sistemske korupcije i kriminala. Jasno je da izvršna vlast mora biti striktno odvojena od sudske, ali ne sumnjam da bi javno ohrabrivanje tužitelja da rade svoj posao moglo biti od velike koristi ukoliko to radi predsjednik države, osoba sa izbornim legitimitetom iza kojeg stoje bh. građani. Mi kao društvo moramo što prije riješiti privatizacijske pljačke i neriješena politička ubistva. Tim temama sam se dosljedno bavio kao novinar i nemojte misliti da ću se drugačije ponašati i u slučaju da dođem u Predsjedništvo BiH. Osim toga, koristeći sve ustavne i zakonske mogućnosti u ovoj zemlji se preko Ustavnog suda BiH mogu ispraviti mnoge postojeće zakonske odredbe koje nisu u skladu sa elementarnim ljudskim pravima. Naši građani su nerijetko i zbog nakaradnih zakona diskriminirani i tu se korektivna uloga člana Predsjedništva BiH mora maksimalno koristiti. Treba li nam bolji primjer od neprovođenja presude Sejdić-Finci? Sramota je da se u 21. stoljeću naši sugrađani tretiraju kao građani drugog reda. To se odmah mora mijenjati.


Vaša velika prednost u odnosu na većinu drugih kandidata leži u tome što ste mladi i što kao novo političko lice iza sebe nemate nikakvih afera koje mirišu na korupciju, koja je danas način ponašanja ovdašnjih političara. Šta ćete vi raditi, ako budete izabrani, po pitanju korupcije i kriminala u društvu?


Djelimično sam već odgovorio na ovo pitanje i najiskrenije Vam kažem da bi moja pobjeda mogla donijeti potpuno novu i drugačiju situaciju na bh. političkoj sceni. Svoj odnos prema borbi protiv korupcije i kriminala javno sam dokazivao punih deset godina i to na transparentan i svima razumljiv način. Korumpirane osobe mi se gade, a to se posebno odnosi na one političke zvaničnike koji u vlastiti džep trpaju novac namijenjen našim građanima koji jedva preživljavaju. Nažalost, bez obzira na brojne javno prezentirane dokaze, ovdašnja tužiteljstva i sudovi još nisu donijeli niti jednu pravomoćnu presudu protiv brojnih visokopozicioniranih kriminaliziranih političara, da ne kažem političkih kriminalaca kapitalaca. Naprotiv, iz tih sudskih procesa oni izlaze još moćniji. To stanje je nedopustivo i to stanje se mora mijenjati ako svi zajedno želimo krenuti ka svjetlijoj budućnosti. Ako treba, pa šta košta da košta, treba javno prozvati one nečasne tužitelje i sudije koji štite te bandite.

 

Nakon svega, ipak moramo gledati naprijed. Moramo objediniti lljevicu jer je ona uvijek spajala ljude, ljevica je ujedinjavala države. Trebamo probuditi sve one koji uopće ne glasaju.


Vaši protivnici su vrlo aktivna politička i javna lica – Izetbegović, Cerić, Radončić, Suljagić, Halilović, Kebo. Sa kojima od njih biste najrađe ušli u direktni TV duel?


U principu, sve kandidate poštujem i pozivam na fer kampanju, kampanju u skladu sa moralnim načelima. Činjenica je da je ove godine na političkoj sceni zaista respektabilan broj kandidata za člana Predsjedništva iz bošnjačkog naroda. Činjenica je također da se većina mojih protukandidata obraća biračima desne političke orijentacije i tu vidim svoju prednost s obzirom na to da se već godinama javno deklariram kao ljevičar i ljudi to dobro znaju. Nemam namjeru da se bavim onim što moji protukandidati govore. Zanima me budućnost, ne želim da neprestano gledamo u retrovizor jer tako nigdje nećemo stići. Prošlost moramo uvažavati, mnogo toga iz prošlosti ne smijemo zaboraviti. To se posebno odnosi na užasne ratne zločine čije su počinitelje svojim presudama kaznili i Međunarodni sud pravde, te Međunarodni krivični sud u Den Hagu. Ali, nakon svega, ipak moramo gledati naprijed. Moramo objediniti lljevicu jer je ona uvijek spajala ljude, ljevica je ujedinjavala države. Trebamo probuditi sve one koji uopće ne glasaju.


To je poseban problem... A ove godine, prema nekim nagovještajima, veliki broj građana ne želi izaći na izbore, zgađen dosadašnjim obmanama i uvjeren da izbori ništa promijeniti neće. Možete li ih razuvjeriti?


Kao razlog za neizlazak na izbore, a to se posebno odnosi na mlađe generacije, uvijek se navodi da su svi političari isti i da se nema za koga, a ni protiv koga. Ovoga puta je to drugačije. Od svih kandidata, ja sam jedini novi u politici. Jedini koji nikada u životu nije obavljao političke funkcije... Pitali ste me za TV duel? Mislim da bi svi kandidati morali biti pozvani u jednu emisiju a ne da se favorizira bilo koga. Nama ne treba bokserski ring, već dijalog o programima.
 


Šta će biti sada sa vašom novinarskom i tv. karijerom?


Objektivno, mislim da sam na duže vrijeme završio s novinarstvom. Bila je teška odluka da se oprostim od svoje profesije. Vrijeme je za nove izazove u borbi za bolju Bosnu i Hercegovinu.
 

Odgovorite nam na kraju i na pitanje koje se ovih dana povlači po nekim medijima: Zašto posljednjih godina ne radite na FTV-u, bar vas ne vidimo nigdje, a tamo, ipak, primate platu?


Kao što znate, već duži period nisam prisutan u javnost. Jedan od razloga je što sam u ljeto 2011. godine prihvatio ponudu menadžmenta RTVFBiH da preuzmem poziciju urednika TV programa i multimedije FTV što je, prema mišljenju rukovodstva moje TV kuće, isključivalo mogućnost da nastavim sa uređivanjem "60 minuta". Ni danas pouzdano ne znam da li je to bila zamka za mene, ali sam tu ponudu prihvatio iz profesionalnih, ali i osobnih razloga koji su posljedica višegodišnje policijske pratnje pod kojom smo moja porodica i ja svakodnevno živjeli. Znate, nije jednostavno kada vam prvo dijete prije nauči imena policajaca koji vas prate, inače divnih ljudi s kojim sam i danas u kontaktu, nego ime njihovog amidže. Međutim, kada vam se ista stvar desi i sa drugim djetetom, e onda se zapitate kuda sve to vodi...

 

Znate, nije jednostavno kada vam prvo dijete prije nauči imena policajaca koji vas prate, inače divnih ljudi s kojim sam i danas u kontaktu, nego ime njihovog amidže. Međutim, kada vam se ista stvar desi i sa drugim djetetom, e onda se zapitate kuda sve to vodi...

 

Drugi razlog za moje nepojavljivanje u javnosti jeste nezakonita smjena sa pozicije urednika TV programa i multimedije od 1.juna 2012. godine. Nezakonitost te smjene već su potvrdili i Samostalni sindikat uposlenika javnih RTV servisa, Helsinški komitet za ljudska prava, nadležna kantonalna Inspekcija rada koja je donijela rješenje o novčanoj kazni za RTVFBiH i njenog generalnog direktora... Nakon svih tih mišljenja i rješenja, preko odvjetnika Nedima Ademovića podnio sam tužbu. Sud je odredio sudsku mjeru osiguranja, što podrazumijeva da me RTVFBiH mora vratiti na radno mjesto sa kojeg sam smijenjen i to do okončanja sudskog postupka. U početku menadžment televizije nije želio provesti sudsku mjeru osiguranja pa smo bili prinuđeni podnijeti krivičnu prijavu zbog nepoštivanja sudskih odluka. Nakon što je Kantonalno tužiteljstvo u Sarajevu otvorilo istragu protiv njega, generalni direktor RTVFBiH je ipak odlučio da djelomično provede sudsku mjeru. I to je uradio tako što me je vratio na uredničku platu, ali je istovremeno ukinuo radno mjesto urednik TV programa i multimedije. Eto, to je cijela priča o tome.

 

Ja sam urednik bez funkcije i kancelarije, sa uredničkom platom koju mi moraju isplaćivati jer bi u suprotnom ponovo bili prijavljeni za nepoštivanje sudskih odluka. Činjenica je da ovaj proces traje dvije godine, ali ne zbog mene ili odvjetnika Ademovića, već zbog toga što je menadžment RTVFBiH već dvije godine pronalazi načine i opravdanja da se ne pojavljuje na sudskim ročištima. Da je bilo do nas, ovaj proces bi davno bio završen jer smo bili na svakom zakazanom ročištu, što dovoljno govori koliko smo sigurni u pobjedu u ovom sudskom sporu.

 

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN)

BLIN
KOMENTARI