Piše: Đorđe KRAJIŠNIK

Prvi broj Bosanske vile, poslije dvomjesečnog marljivog rada i priprema njenog uredništva, pojavio se 16. decembra 1885. godine. "Izrađen u novoj Štampariji Špindlera i Lešnera, tehnički lepo opremljen, list je imao 16 stranica kvart-formata i po obimu bio dvostruko veći od negdašnjeg 'Trebevića'. Nalovnu glavu izradio je Stevo Kaluđerčić, slikar amater sa razvijenim smislom za dekorativno, i u njoj pokušao figurativno da predstavi ideju lista: nad delom Sarajeva pored Miljacke lebdi devojka vila s plamtećom zubljom u levoj ruci, dok desnom pridržava razastrtu traku na kojoj se leprša krupan natpis: Bosanska vila."(1) Naslovna stranica prvog Vilinog broja predstavlja jedan od najboljih dokaza na koji način su njeni poketači doživljavali Sarajevo, kao svoje kulturno središte, a samim tim i cjelokupnu zemlju Bosnu i Hercegovinu. Ne možemo a da ne primjetimo da je Stevo Kaluđerčić izrađujući naslovnu stranicu, koja je bila Vilino obilježje prvih dvanaest brojeva, u potpunosti bio svjestan, kao u suštini i cjelokupno uredništvo, sredine u kojoj živi. On je obuhvatajući panoramu Sarajeva iznad koje lebdi vila prikazao, slikajući jedne pored drugih crkve i džamije, svu šarolikost ovih strana zamagljenih. Posmatrajući iz današnje perspektive, mogli bi smo zaključiti da su onomad, prije više od stotinu godina, intelektualci i književni radnici neuporedivo više nosili u sebi ideju pravednosti i kulturne svjesnosti negoli je to slučaj danas.

"Mada se pojavio bez ikakvog objašnjenja o svrsi i koncepciji novopokrenutog časopisa, kako je to uobičajeno prilikom pokretanja novog glasila, prvi broj Bosanske vile je samim svojim sadržajem bio dovoljno rječit i jasno naznačio fizionomiju časopisa, koja će se, u svojim bitnim crtama, sačuvati sve do nekoliko godina pred kraj njegovog izlaženja."(2) Prvi broj Bosanske vile štampan je u hiljadu primjeraka, što je za to vrijeme bio jako veliki tiraž. Da je časopis pobudio i zaokupio pažnju domaćeg stanovništva najbolje pokazuje to što je svih hiljadu brojeva u veoma kratkom roku bilo rasprodato. Čak je nekoliko mjeseci kasnije od strane čitalačke publike zahtijevano doštampavanje prvog broja. Vila se, kao što se iz navedenog može vidjeti, veoma brzo uspjela svojim konceptom i sadržajem približiti domaćoj publici. "Taj prvi broj časopisa, dakle, pokazuje kako su njegovi pokretači već u samom početku pogodili šta on treba da predstavlja i u kojoj formi, kako treba da se odnosi prema svojoj sredini, njenim problemima, čitaocima, prema svome vremenu."(3)  

Neposredno ispod zaglavlja koje je naslikao Stevo Kaluđerčić u prvom broju nalazila se i slika mitropolita Save Kosanovića. On je bio "narodni tribun i čovjek velikog ugleda među bosanskohercegovačkim Srbima, koji je upravo te godine", kada je objavljen prvi broj Bosanske vile (op.a) "braneći pravoslavlje i srpske interese, došao u sukob sa ministrom Kalajem i bio penzionisan."(4)  Objavljivanjem slike, a u unutrašnjosti časopisa i članka, čovjeka koji je u sukobu s vlašću značilo je diskretan, ali nedvosmislen, protest kojim je Vilino uredništvo željelo iskazati svoje nezadovoljstvo postupcima austrougaske vlasti. To je ujedno bio pokazatelj da i pored strogih propisa, navedenih u koncesiji, Bosanska vila neće ostati u okvirima koji su koncesijom propisani, te da će dolaziti u stalni konflikt s vlastima i cenzurom. Časopis je "morao da dođe u konfilikt, osjećajući neodoljiv unutrašnji nagon da se, kao jedino srpsko glasilo u Bosni i Hercegovini, angažuje ne samo u kulturno-prosvjetnom već i u društveno-političkom životu zemlje i da brani narodne interese od okupatora."(5)

Što se tiče sadržaja prvog Vilinog broja, može se reći da je bio šarolik. Tačnije, donosio je za svakoga po nešto.Kako priloge umjetničke, tako priloge narodne književnosti. Zatim su se tu nalazi poučni članci i prijevod, te hronika iz književnog i kulturnog života. Raznolikošću svog časopisa uredništvo Vilino je nastojalo časopis približiti prostom puku, te posredstvom njega popularizovati knjigu i književnost, a uz to ujedno izvršiti i stimulisati domaće književnosti. S posebnom pažnjom se, tokom svih godina Vilinog trajanja, radilo na sakupljanju i objavjivanju narodne, ili usmene, književnosti iz bosanskohercegovačkih krajeva. Narodna književnost je bila veoma podogna, po sadržaju i formi, domaćem stanovništvu, te se iz tog razloga veoma pažljivo radilo na njoj. Ona je međutim imala i još jednu namjenu. Kroz objavljivanje narodnih epskih pjesama i pripovijedaka mogla se isticati, a da ne bude cenzurisana od strane vlasti, srpska narodna tradicija, a kroz nju izvršiti podizanje nacionalne svijesti srpskog naroda u BiH.

"Već u prvom broju Bosanske vile, dakle, istaknuta je jedna od osnovnih ideja vodilja časopisa, koja se tiče odnosa između društvenog i književnog života, ideja o neodvojivoj povezanosti i međusobnoj uslovljenosti jednog i drugog i o nužnosti da književni stvaralac ličnim angažmanom i uključivanjem u tokove društveno-političkog života postane aktivan sudionik u njihovom određivanju. Taj, više diskretno, implicite, između redova, nego jasno, deklarativno izneseni stav u prvom broju Bosanske vile dominiraće tokom čitavog njenog izlaženja i određivati njenu kulturno-prosvjetnu i društveno-političku misiju".(6)

* Autor se ovom prilikom zahvaljuje MEDIACENTRU Sarajevo na ustupanju digitalizovane arhive časopisa “Bosanska vila”, te profesoru Enveru Kazazu na koordinaciji i pomoći pri izboru korištene literture.
(BLIN MAGAZIN)