Piše: Grof ĐURAZ

Moram prizanati da sam se zakocenuo od smijeha kada sam pročitao da su policajci u RS dobili tijesne cipele koje se raspadaju pri prvoj kiši. Kad se bolje razmisli ni sada ne mogu da odlučim da li je to komično ili tragično. U jednom momentu, čak mi je ličilo i na crtani film 'Cipelići'.

U cirkus zemlji koju vode klovnovi, lopovi se popeli na najviše pozicije, policajcima noge mokre, plate mizerne, glave u torbama, holesterol u krvi. Na to bi sve trebali biti operisani od korupcije i mita, te u stalnoj borbi sa lopovima i kriminalom, što organizovanom, što ne organizovanom. Mada, zar nije sve i jedan kriminal organizovan? Kako bi se odvijao da ga neko ne organizuje, upitam se često?

Komedija

'Policajci su u avgustu prošle godine dobili tijesne cipele koje su vraćane na rastezanje. Cipele, umjesto kožnog imaju kartonski đon, koji 'ne diše', a takva cipela se raspada pri prvoj kiši. Postoje indicije da su pojedini dijelovi cipela kineskog porijekla, pa je to jedan od razloga zašto su modeli bili uži'.

Ovo prvi put u životu da sam negdje pročitao da su tijesne cipele vraćene na rastezanje. Isto tako, prvi put da sam čuo da cipele mogu imat kartonski đon, osim ako nisu cipele za mrtvace, koje se u pojedinim zemljama prave za pokojnika, tako da se ne sahranjuje sa pravim, već sa cipelama od kartona.
Opet, ništa bez Kineza. Samo mi nije jasno kako se neki pametnjaković nije sjetio da naš čovjek ima nogu ko međed, a Kinez ko dijete našeg međeda.
Sjetim se priče jednog jarana, direktora firme koja se bavi obućom, koji onomad reče kako u gepeku uvijek ima nešto za prašinare, tj. saobraćajce. Znao je reći kako prašinaru živi keš daje ako baš nema ništa u gepeku. Bi mi tada smiješna cijela priča, te sam ga upitao: 'Jel, majke ti, hoće li da uzmu cipele?'.

On mi odgovori: 'Jarane, naravno da hoće, bijeda je to. Ja im dam prave cipele, kožne, a ne one kartonske što oni nose. Aj ti budi prašinar na kiši, a cipele ti imaju đon od kartona'.

Sada mi neke stvari imaju mnogo više smisla. Direktori znaju.

Biser komičnog bio je sljedeći citat: 'Ta širina za policajce u Srbiji nije bila problem. Nemaju istu nogu Hercegovci i Lijevčani i trebalo se voditi računa o tome. Međutim, to nije naša odgovornost, jer u uslovima na tenderu uopšte nije navedena širina cipele koju traže', izjavio je direktor firme "Step".

Naravno da nemaju istu nogu Hercegovci i Lijevčani, kao ni isti mentalni sklop. Prvi gaze po kamenju i vrleti, te vjerovatno imaju uža i duža stopala, dok ovi drugi gaze ravnice pa su im stopala šira i sigurno ih ima više sa ravnim tabanima. Al' kakve veze imaju s tim policajci u Srbiji? Garant i to spada pod specijalne i paralelne veze. Očito, srpskom korpusu noge su mutirale. Policiji pogotovo. Valjda đe stalno jure lopove i tapkaju u mjestu kada love one što piju, pa jure po cestama.

Tragedija

Tragični dio teksta se odnosi na marke – naravno, i špekulacije o naručenom tenderu – logično.
Priča kaže sljedeće: 'Ukupno 4.400 pari cipela plaćeno je 213.642 KM'.

Svi kažu živih para nema, dugovanja su na sve strane, plate kasne. Ko se onda u takvom ekonomskom kolapsu usudi da napravi takvo sranje? Cipelom u govno.

Da li će iko odgovarati za to?

Kakva može biti posljedica za odgovornu osobu koja pravi problem nogama naše policije? Šta će policajci dok se sve to ne sredi?

Biti korumpirani naravno, jer mokra noga na poslu nije rješenje, a kriminalac radi i kad prži sunce i kad lije kiša.

Dozu trilera i mistike u ovaj tragikomični film unijele su izjave direktora firmi "Bema" i "Step".
Ovaj iz 'Beme' kaže da nisu učestvovali na tenderu jer su znali da je namješten, te da je bruka da policija dobije cipele sa kartonskim đonom i da se ne može cipela napraviti za tu cijenu, a to mu dođe 48,5 KM po paru. Zaista, da li se može napraviti kvalitetna cipela za te novce?

Dodao je još i da od cipela koje su dobili, policajci mogu fasovati gljivična oboljenja, a svako razuman zna kako se gljiva sa noge teško tjera i da to traje i treba plaćati ljekare – dakle, opet po džep, opet u minus.

Sa druge strane, direktor firme 'Step' kaže da su noge naših policajaca malo šire, te da je jedan dio vraćen na rastezanje, da su đonove nabavili u Novom Sadu, a ostalo su sklopili u Banjaluci. On tvrdi da priču o nekvalitetu "poturaju oni koji su naučili da uvijek prolaze na tenderima".

Kome sada vjerovati i šta će biti sa našim cieplićima na dužnost? Dvojica direktora se mogu prepucavati danima, a policija nek tapka i šljapka.

Za svakog normalnog stanovnika Republike Srpske (ne znam dal' u FBiH policija ima ovakav problem), koji u svojoj glavi ima policajca kao kakav takav garant sigurnosti i zaštite, ovakvi podaci treba da budu alarmantni. Razloga je više. S obzirom da borba sa kriminalom nije ono što se prikazuje na crtanom 'Cipelići'.

Nameće se pitanje – kako će policajac koji je slabo plaćen, sa lošim cipelama, i nedovoljnom fizičkom spremom da bude garant sigurnosti? Prvo svoje, a onda bilo čije od nas, građana?

Na žalost – Nikako.

Ako se i za policiju prave namješteni tenderi, svaka priča o korupciji i suzbijanju iste je mlaćene prazne slame.

Za kraj bi predložio da se pored zahtjeva koji su spremni za proteste 19. marta na Trgu Krajine bude i ovaj:

'Molim da policajci Republike Srpske imaju kvalitetne cipele da mi mogli raditi svoj posao i kada je suvo i kada je kiša i bljuzga'.

(BLIN MAGAZIN)